Odrasla sam u Imotskom, malom gradu, gradu ljudi plitkog džepa, dugog jezika i velikog srca. Svaki dan promatram taj pomalo uštogljeni grad, grad na dijalizi, grad koji je zapeo negdje na kraju 20. stoljeća. Ipak, još se u njemu nazire onaj duh grada glazbe, meraka i derneka, duh minulih vremena koja mirišu na mješavinu rafiola, vina i pokoje cigarete prošvercane izvana . I dalje Imotski ima nešto što nijedan drugi grad nema.
U Imotskom su ponedjeljkom svi namršteni, gegaju se na svoje namještene poslove i jedva čekaju 10 sati, da odu na pauzu (koju s pola sata produže na dva sata). Ako nisu namršteni zbog posla, namršteni su jer nemaju posla.
U Imotskom onaj treći dan u tjednu nije srijeda, nego Srijeda. Srijedom narod okupira pazar, ulice vrve, svi pričaju, smiješe se i prazne svoje (ionako prazne) novčanike, ali pune dušu nepomućenom radošću, veseljem na imotski način. Onda oko podne život opet prestaje do neke nove srijede.
U Imotskom se tračevi šire 90 % brže nego bilo gdje na svijetu. Taj fenomen bi nas mogao proslaviti, šteta što još nitko to nije opazio i unovčio.
Imotski je grad koji još uvijek neprijatelj različitosti, mjesto nulte tolerancije na bilo što što nije po običaju. I ako pokušate to promijeniti,.. Jednostavno, nemojte to pokušati promijeniti.
Sad kad sitno brojim do dana kad ću konačno ispariti odavde, shvaćam da će mi Imotski nedostajati. Unatoč ubitačnom duhu malograđanskog kiča, pamtit ću ga kao slatku utopiju. Sad kao da razumijem sve one koji mu grabe natrag svakog vikenda, svakog Božića, svakog ljeta.
Možda se nisam rodila kao Imoćanka, ali, u ovih petnaestak godina staža, nešto me ipak Imoćankom učinilo.
Zakon Imoćanke br. 1 - Kad ne znaš što reći, reci NU!
Na upisima na fakultet, usred prvog koraka na putu koji me vodi dalje od Imotskog, samo sam progovorila i obasula su me pitanja: - A da ti nisi iz Imotskog?, Jesi li ti možda Imoćanka?,...
Što me to izdalo? Možda NU - riječ sa tisuću značenja - imenica, pridjev, prilog, uzvik, čestica - sve po potrebi. Možda AAAA? - ono što kod svakog pravog Imoćana ide umjesto Molim? Kako? Zašto?
Zakon Imoćanke br. 2 - Svatko zna gdje je imotska Copacabana!
Modro jezero pretvori se u Copacabanu svakog ljeta. Utočište je svih onih koji ostanu ljubiti Imotski asfalt. Kad se Imoćanka spusti do dolje (uglavnom četveronoški, poput mene), onda se pravi sramežljiva (onako kako su je mame i bake naučile), premda zapravo zna da se nema čega stidjeti. (Svake godine po jedna Imoćanka na izboru za miss). Čak i ako ima previše oblina, Imoćani će to smatrati znakom zdravlja i plodnosti. Ako ima premalo, neće se previše zamarati. A ako je taman, uskoro će za to znati cijeli grad.
Ipak, one bježe s plaže na okolne stijene, u donkihotovskom pokušaju da umaknu znatiželjnim pogledima.
Zakon Imoćanke br. 3 - Kad ne znaš gleda li te itko...gleda te!
Modro jezero (isto vrijedi i za perone na kolodvoru) je i ljubavno gnijezdo svih Imoćanki. Tu se stječe privid romantike, intime i samoće, iako prave intime i samoće u Imotskom nigdje nema. ( Pravi Imoćanin ima oči i sprijeda i straga. Ništa sočno mu ne promiče!)
Zakon Imoćanke br. 4 - Bogovi su pali...u glazbenu školu!
U Imotskom gradski glazbari uživaju status kakav nitko nema. Djevojke su lijepe, posebne i nadarene, a dečki - sami Brad Pittovi. Ma koji Brad Pittovi? Bogovi seksipila! U očima običnih, smrtnih, imotskih djevojčica oni su glavni junaci svih ljubavnih romana, svi fatalni tipovi iz drama, svi neodređeni ''oni'' iz ljubavnih pjesama.
Zakon Imoćanke br. 5 - Ako želiš naučiti nešto o špijunaži, zagledaj se u studenta!
Naravno, kako Imoćanka odrasta, njen se izbor potencijalnih dečaka smanjuje. I uvijek, u krivom trenutku, na samom kraju ljeta, oko joj padne na nekog studenta! I eto problema! Onda slijedi špijunaža sa svih strana ( i u tome su Imoćanke nenadmašne) i odbrojavanje sati do petka, čekanje dok ON ne izađe iz busa, čekanje dok on ne iziđe na piće sa starom ekipom subotom, čekanje dok one ne ode na misu,....Čekanje, čekanje, čekanje...I (više-manje) nedočekanje.
Zakon Imoćanke br. 6 - U Imotskom nema muško-ženskih prijateljstava!
Ako si barem jednom s prijateljem prošla kroz grad, očekuj da će te besposleni zlobnici isti čas uvaliti u vezu, zaruke, možda i brak.Imotski je grad u kojem se ne vjeruje u muško-ženska prijateljstva. Ili su mutili, ili mute, ili će mutiti. Amen.
Zakon Imoćanke br. 7 - Najbolje mjesto za slikanje je, nažalost, preko granice (izvan EU)!
Ako si se barem jednom fotografirao u diskoteci u susjednom Posušju, Imoćanka si. Čak i država koja je kroz cijelu povijest za nama zaostajala barem dva koraka, trenutno ima bolji noćni život od Imotskog. Svaka Imoćanka tako žudi za posuškim diskotekama, a kad tamo dođe, prodat će dušu za jednu fotografiju ispred njihova velikog, blještavog ogledala.
Zakon Imoćanke br. 8 - Samo u Imotskom Velika Gospa nastupa!
U očajničkom nedostatku zabave, prava se Imoćanka odaziva čak i na poziv na događaj koji glasi:
'' Diskoteka XY s ponosom Vam predstavlja: Pjevač Taj/I/Taj & Velika Gospa '' ... A tko prvi nastupa od njih dvoje?
Ivana Granić
Nema komentara:
Objavi komentar