subota, 23. studenoga 2013.

Snjeguljica, Trnoružica,... - Mozgopržionica

Sve smo mi rasle uz Snjeguljicu, Trnoružicu, Pepeljugu, Esmeraldu, Juliju i ostatak dugog niza dobroćudnih, pitomih sanjarica koje su nam servirale ideju pokornosti i prihvaćanja svega što liči na ljubav zbog koje se mora patiti. E, pa, drage moje dame, fino su nas zasrale. Možda su baš one krive što je svaka od nas barem jednom bila nepopravljivo romantična spužva koja se prilagođavala muškoj čizmi, hladnoj i neposlušnoj ruci, i tumačila sama sebi i svima onima koje su tu školu već prošle: On me voli na svoj način.
Nema ljepše i gluplje žene od zaljubljene žene. Blokirana mozga, zbog prevelikih krila, svaka se je jednom uvjeravala da je u redu da je njeno mjesto tek iza muške ekipa, iza pive, iza nogometa. I baš je tu čučala. Iza. Iza poluvremena, iza brojnih muških tuluma koje nikako nikako ne smije propustiti, iza, iza trijezne zone razuma. Vrištala na svaku pijanu poruku. Od sreće, da, da. On na nju misli pijan! Da, učinilo mu se da je to bila baš ona koju je pratio doma, u pripijenoj haljini. Dopratio ju je do stana. Iza ovog ide ''i tako dalje''. Plakala kad bi vidjela da nije sama, ali svakako je usamljena. I nema mira sama sa sobom. Možda zato jer pogaženi ponos nonstop lupa iz kutije s njegovim poklonima? Nema veze. On nju voli na svoj način.

Žalim slučaj! Sve se mi probudimo. O kakav to pad bude! Bolan i nužan. Najskuplji tečaj samopoštovanja. Međutim, u svako obrazovanje treba ulagati pa tako i u ovo. Prođe bol, a ostane vječna lekcija. Svi mi volimo na svoj način, ali ta nam sveta sintagma ne smije biti opravdanje za prihvaćanje mrvica. Nismo mi tako sitne. Velike smo. I ne stanemo u sitnu dušu nekoga tko još mora odrasti. A ljubav da bi bila Ljubav ne mora biti teška, bolna, puna trpljenja. Ona jest žrtva, ali uzajamna. Koliko dajemo, moramo i dobiti. Tada će to biti ljubav s velikim lj. Možda vas neće odvesti u svjetske ljubavne legende, ali odvest će do sreće. Dovoljno, zar ne?

petak, 22. studenoga 2013.

Kako su Emma Bovary i Christian Grey dobro prodali seks

         Evo moja ispovijed. Od srca se kajem. Da, nisam odoljela sveopćoj pomami. I ja sam pročitala Pedeset nijansi sive. Kažu da je knjiga od jutra do sutra postala megabestseller. Što ja kažem? Pedeset nijansi dobro prodanog seksa, površnih emocija i pomalo trivijalne fabule. Oštre riječi, da, ali nakon vjernosti kvalitetnim djelima, nisko sam pala. Što ćeš, mora ova njuška u svašta zadrijeti pa se i Pedeset nijansi sive moralo naći na repertoaru. Da, eto, provjerim zašto je postalo top tema, što to svi analiziraju, prepričavaju. 
Dakle, opet smo popušili izlizanu foru. Kako smo samo ovo nazvali književnim djelom desetljeća, pokupovali u milijunima primjeraka i u dahu pročitali? Što nas to nagnaje da se oduševimo još jednim skandaloznim djelom niske umjetničke vrijednosti? Seks je svrgnuo s trona i vampire i vukodlake i sve ostalo što nam se nudi da barem malo zaboravimo na stvarnost s malo ljubavi, lošim seksom i praznim džepovima. Napunili smo džep onima koje zovemo književnicima, a zapravo su lukavi marketinški magnati. Kakvo je nadahnuće proizvelo ovakvo nešto? Sex to impress stara je fora. 
Davne 1857. Gustave Flaubert prodao je seks. Njegova Emma Bovary i realistični opisi njene nevjere odveli su ga u književnu legendu. Naličje Gospođe Bovary šokiralo je i oduševilo. Autor je dospio na sud jer je pokvario žene. Manje skandalozan za današnji pojam, previše za ondašnji pojam. Avanturice Emme Bovary bile su jednako opijajuće, jednako zarazne kao i seksualne navike Christiana Greya danas. E. L. James, kraljica erotike, neće u zatvor. Njeno će djelo jako brzo poharati i kinodvorane. Malo se promijenila percepcija morala. Flaubert u obaveznu lektiru, a E. L. James u maštu svih žena…i muškaraca, naravno.
 Ne daj, Bože, da Flauberta usporedim sa današnjim piskaralima, ali poanta je više-manje ista. Lik na samom rubu zdravog razuma, zakulisne radnje koje svijet ne vidi, mašta i podsvijest kraljuju, asocijacija na zvjeri koje svi nosimo unutra. Nudi sve da nahrani naše opustošene duhove, čini se. Nema veze, od fast fooda za utapanje tuge bismo se udebljali, ali od fast fooda za duh, u obliku jedne ovakve knjige, nećemo dobiti ni grama.