Lovac na vještice. Umjesto profesorica, postat ću lovac na vještice. Mislite da neću imati prometa? Grdno se varate! Da samo znate na koliko sam ultramodernih vještica naletjela zadnjih dana. Nekad su dotične nosile duge, sablasne haljine i letjele na metli. Danas nose majice koje rastegnu tako da glume haljine, a jedino što liči na metlu su njihove umjetne trepavice dužine prosječne metle. Dobre, stare vještice spaljivale su se na lomači, ali ove nove ne boje se vatre. Dapače, na Facebook statusima se često deklariraju kao vatre žive.
Nikada ne bih posvetila ni minute tim kvaziženama da se jedna nije nakačila na mog prijatelja.(Bože, dobro što ih napravi, ali kud ih sastavi?!) Stalno gledam kako ga tretira kao jednu od lutki iz Muppet showa i nije mi jasno...Ili je začaran ili je budala?
- I što vidiš u njoj? - pitam ga dok cuga treći jeger. Naime, pomirili su se po tko zna koji (dvoznamenkasti) put i povratak u tako toksičnu vezu ne čini ga zdravim i sretnim.
- Ona je moja zgodna žena,...- ne mogu vjerovati što trabunja to zaljubljeno tele.
- Prvo, to ''moja'' je diskutabilno. Ta zamjenica jednostavno ne važi kad je, za istu curu, koristi 15 % dečaka u gradu. Nadalje, sa Zgodnom ženom dijeli samo opis posla. - sjetim se Richarda Gerea i njegove zgodne žene. Ona je barem bila zgodna. I naplaćivala je.
-...tako je lijepa, pametna i ima onaj sjaj u očima... -pitam se je li na travi. Ili na nečem jačem. Poput čarolije?
- Njen sjaj u očima prozor je u njenu šuplju glavu. O tome svjedoči i njena izjava prilikom spuštanja na kupanje u jezero: - Najviše se volim kupati u jezeru. More je odvratno. Tako je slano zbog sperme kitova!
A tako je lijepa da je ravna onoj ženskoj iz crtića Bubimir. Nje su se bojala sva djeca iz naselja. - znam da moje riječi neće baš pomoći, ali barem iznosim realno stanje.
- Mislim da je ovo ljubav. - kaže i para mi uši. Dođe mi da ga zgrabim kao Dinko Jašu, i s njim ravno u vražiju mater, pod tuš, u bunar!
- Moje znanje i iskustvo o ljubavi ravno je općoj kulturi Ave Karabatić, ali znam da to ne može biti ljubav! Ljubav je neka druga vrsta čarolije. Ljubav je savršena sloboda, a ti si zarobljen. Dakle, ljubav nije.
Ta oluja u koju si upao sve je, osim ljubavi. Duša ti je puna magle. Unutar te magle izgubio si sebe. Ljubav je više kao ljetni pljusak. Dođe da rastjera sparinu iz duše. Promijeni te i razveseli. Znaš tko si, znaš zašto živiš. Ljubav oboji sve što si ti prije nacrtao. - govorim i on mi se konačno osmjehuje. Izgleda kao da sam našla lijeka za tog njegovog Bubimira. Ipak, u kafić ulazi ona i shvaćam da sam se upustila u Sizifov posao. Psujem na Bubimira, nju i njene čarke, a ona nam se približava cupkajući u svojim štiklama bez pete. Na koji sistem to čudo funkcionira?! Kako hoda? Leti! Eto, vještica!
Sasvim je blizu, rije svoje kandže u njegov vrat, privlači ga k sebi, i proždire ga u dugom poljupcu. On se topi, nestaje! Ja bespomoćno lupkam i kašljem kao luda, ne bi li se napokon razdvojili.
- Meni je mama zabranila da gledam ovakve scene. - prvo kažem tiho, a onda glasnije jer me ne doživljavaju.
Ona se odmiče, čudom se čudi o kojoj sceni pričam, i okreće se prema televizoru na drugoj strani kafića.
- Oh, doktor Oz! Baš dobro da ti ga je mama zabranila gledati, on razvija hipohondriju kod ljudi. Više volim čarobnjaka iz Oza. - ona zabrinuto odmahnjiva glavom i čuje se moj nijemi vrisak: NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!
- Moram ići. Dolazi mi teta materine strine. Izaći ću pred nju, da putem ne naleti na vještice i izgubi se u našem velegradu. Vidimo se kad opet budeš u klincu. - suzbijam mučinu i jurim van.
Nema komentara:
Objavi komentar