Sitno brojim do preseljenja u novi, veći grad. Kao hrčak skupljam posljednje uspomene. Znam, dolazit ću često, zvat mamu 565 puta dnevno, neću gladovati (ima alternative čak i za nas koji ne znamo držati kuhaču), viđati više-manje sličnu ekipu po novom gradu, ali, ipak, ništa neće biti isto. Bit ću ova, stara ja, na novom mjestu, u novom vremenu, koji će oblikovati jednu novu ja. Uzbuđena sam, ali trta me više nego što sam očekivala. Grizem nokte, dođe mi da divljam i ludujem za sve što nisam u 19 godina, tik-tak, tik-tak... Što ako ne uspijem biti sretna koliko sam ovdje uspjela biti? I što ako ne uspijem biti svoja koliko sam ovdje uspjela biti?
Mislim da pomalo ludim. Jutros sam se uhvatila kako nježno buljim u svoj odvod u kupaonici i zahvaljujem mu što je progutao toliko cigara koje starci nikad nisu pronašli.
Nekidan sam s ljubavlju obrisala prašinu sa starog sata koji sam toliko puta subotom pomakla uru unatrag da si priuštim dodatni sat zabave.
Nakon toga sam očistila i prozor, sva sretna jer se nikad nisam polomila kad sam s njega skakala.
Posložila sam i kućni bar već prije nekoliko subota. Ne valja ostaviti za sobom po malo alkohola u bocama. Ili sve ili ništa. Sad je čist k'o suza.
( Ne pokušavajte ovo kod kuće! Možda vas vaše pokućanstvo ne voli koliko mene moje pa biste mogli završiti u kazni ili na hitnoj! )
Namjeravam počistiti i sve one stvari ispod kreveta. Tamo je odletjelo sve tajno, sve što me optuživalo i sve što me boljelo. Ali strah me da tamo ima i mrtvih ljudi. I mrtvih uspomena. Neka čeka sretnije dane!
Svoje sobno ogledalo nosim sa sobom. Ne mogu ga napustiti sad. I ono je bilo uz mene kad sam se osjećala ružno i tužno, ne mogu ga ostaviti sad, u njegovoj starosti, kad treba duplo više čišćenja i pažnje. Ne može propustiti moje uređivanje za tako važne stvari - novi faks, novi prijatelji, novi dečki. Ogledalo sa mnom putuje.
Eto vidite! Ne mogu smiriti sve te misli, ideje koje naviru, struje, a ja...izgubljena i bez toga. Već je počelo djelovati to zarazno splitsko stanje uma. Ono će me očito pratiti u novoj avanturi. Jesam li spremna?
Ovo je ozbiljno kao brak! Ma što, ozbiljnije od braka! Trebam nešto staro, nešto novo, nešto posuđeno i nešto plavo. Sve novo, ogledalo staro, posuđeni (unajmljeni, doduše) stan i plava ja!
Nema komentara:
Objavi komentar